| |
| |
Jedna laka Slackware instalacija zahteva, kao minimum, sledeće:
Table 3-2. Zahtevi sistema
| Zahtevi u |
hardveru |
| Procesor |
586 |
| RAM |
32 MB |
| Prostor na disku |
1GB |
| Uređaj za medije |
4x CD-ROM |
Ako imate butabilni CD, verovatno vam nije potreban flopi uređaj. Naravno, ako iz
nekog razloga nemate CD-ROM uređaj, potreban vam je flopi uređaj da biste mogli
da obavite instalaciju preko mreže. Mrežna kartica je potrebna za NFS
instalaciju. Za više informacija pogledajte odeljak koji se zove NFS.
Zahtevi koji se tiču izbora prostora na disku su ponekad u uvijenoj formi.
Preporuka za veličinu od 1 GB je obično u redu ako se misli na normalnu
instalaciju, ali ako želite punu istalaciju, potrebno vam je oko dva gigabajta sa
vašeg diska plus dodatni prostor za lične datoteke. Većina korisnika ne
obavlja punu instalaciju. Zapravo mnogi pokreću Slackware na manje od 100MB
prostora.
Slackware se može instalirati i na sistemima sa manje RAM-a, manjih hard diskova,
i slabijih procesora, ali to zahteva više podmazivanja. Ako vas to interesuje,
pogledajte LOWMEM.TXT datoteku na disku distribucije.
Zbog pojednostavljivanja stvari, Slackware je istorijski podeljen na serije softvera.
Nekada su se zvale “disk sets” pošto su se distrubuirale preko disketa.
Sada se serije softvera koriste prevashodno za kategorizaciju pakata koji dolaze sa
Slackware-om. Danas se instalacija sa disketa ne koristi.
Ovo što sledi je kratak opis svake od serija softvera.
Table 3-3. Serija softvera
| Serija |
Sadržaj |
| A |
Osnovni sistem. Sadrži onoliko softvera koliko je zaista potrebno za rad,
zajedeno sa uređivačima teksta i osnovnim komunikacionim programima. |
| AP |
Razne aplikacije koje ne zahtevaju X Window System. |
| D |
Alati za razvoj programa. Kompajleri, dibageri, interpreteri, i man strane za sve
njih. |
| E |
GNU Emacs. |
| F |
FAQs, HOWTOs, i druga raznovrsna dokumentacija. |
| GNOME |
GNOME desktop okruženje. |
| K |
Izvorni kod Linux kernel-a. |
| KDE |
K Desktop okruženje. X okruženje koje deli puno stvari što se
tiče izgleda i korišćenja sa MacOS i Windows sistemima. Qt biblioteke,
koje su potrebne za KDE su isto u ovoj seriji. |
| KDEI |
Internacionalni paketi za KDE desktop. |
| L |
Biblioteke. Dinamički linkovane biblioteke potrebne mnogim ostalim
programima. |
| N |
Mrežni programi. Demoni, mail programi, telnet, news čitači, itd. |
| T |
teTeX sistem za formatiranje dokumenata. |
| TCL |
Tool Command Language. Tk, TclX, i TkDesk. |
| X |
Osnovni X Window sistem. |
| XAP |
X aplikacije koje nisu sastavni deo glavnih desktop okruženja (na primer,
Ghostscript i Netscape). |
| Y |
BSD konzolne igre |
Nekada je bilo moguće da se Slackware Linux instalira sa flopi diskova, ali
povećavanjem veličine softverskih paketa polako se forsiralo napuštanje
takve prakse. Za verzije koje su posle verzije 7.1 delimična instalacija upotrebom
disketa je moguća. A i N serija se može skoro potpuno instalirati, i na taj
način se obezbeđuje osnovni sisetem sa koga može da se instalira ostatak
distribucije. Ako već razmatrate instalaciju sa disketama (uglavnom se misli na
stari hardver), obično se preporučije pronalaženje nekog drugog
načina, ili upotreba nekog starog izdanja. Slackware 4.0 je još uvek dosta
popularan zbog tog razloga, kao i 7.0.
Molim vas da zapamtite da je disketa još potrebna za instalaciju sa CD ROM-a kada
ne možete da butujete sa njega, ili kada se koristi NFS instalacija.
Ako imate butabilni CD, koji je u sklopu oficijalnog seta diskova koje je objavio
Slackware Linux, Inc. (pogledajte odeljak Nabavka Slackware-a), instalacija bazirana na
CD-ima je za vas nejjednostavnija. Ako to nije slučaj, potrebno je da se butujete sa
disketa. Takođe, ako imate specifični hardver kod koga se javljaju problemi u
korišćenju kernela sa butabilnog CD-a, potrebno je da koristite specifične
diskete.
Od 8.1 verzije Slackware-a , koristi se novi metod za kreiranje butabilnih CD-ova,
što takođe ne radi dobro na izvesnim problematičnim BIOS čipovima.
Ako je to tako, predlažemo da se vrši butovanje sa flopi diskova.
Section
3.2.3 i Section 3.2.5
vam daje informacije o izboru i kreiranju disketa sa kojih se vrši butovanje. Nadamo
se da vam to neće biti neophodno.
NFS (Network File System) je način da fajl sistem bude prisutan na udaljenoj
mašini. NFS instalacija vam omogućava da instalirate Slackware sa nekog drugog
računara na vašoj mreži. Mašina sa koje nameravate da instalirate
mora da bude konfigurisana za eksportovanje stabla Slackware distribucije na mašinu
na koju se instalira. Ovo naravno podrazumeva neka znanja o NFS-u, što je
objašnjeno u Section 5.6.
Moguće je da se NFS instalcija izvrši preko PLIP (parallel port), SLIP, i
PPP (ne mora da bude uvek modemska konekcija) metoda. Ipak vam preporučujemo da
koristite mrežnu karticu ako je imate. Pored toga, instalacija operativnog sistema
preko porta koji koristi štampač je veoma spor proces.
Boot disk je flopi čijim butovanjem započinje instalacija. On sadrži
kompresovanu sliku (image) kernela koji se koristi za kontrolu hardvera u toku
instalacije. Stoga je veoma bitan (jedino ako butovanje ne vršite sa CD, što je
objašnjeno u poglavlju CD-ROM). Boot diskovi su locirani u bootdisks/ direktorijumu u stablu distribucije.
Postoji mnogo Slackware boot diskova koje možete da koristite (oko 16). Kompletna
lista boot diskova, sa opisom svakog, se nalazi na stablu Slackware distribucije,
tačnije u datoteci bootdisks/README.TXT. Ipak, većina
ljudi koriste bare.i (za IDE uređaje) ili scsi.s (za SCSI uređaje) boot disk slike.
Za instrukcije kako se prave diskovi iz slika pogledajte Section
3.2.6.
Posle butovanja, bućete upitani da umetnete root disk. Ako želite malo da se
poigrate preporučujemo vam da umetenete boot disk.
Root diskovi sadrže setup program i fajl sistem koji se koristi u toku
instalacije. Oni su isto tako neophodni. Slike root diskova su locirane u direktorijumu
rootdisks stabla distribucije. Potrebno je da napravite dva root diska iz datoteka install.1 i install.2. Isto tako
možete pronaći i fajlove network.dsk, pcmcia.dsk, rescue.dsk i sbootmgr.dsk disks.
Dopunski disk je potreban u slučaju ako se izvodi NFS instalacija ili instalacija
na sistem koji ima PCMCIA uređaje. Dopunski diskovi su u rootdsks direktorijumu
stabla distribucije. To su datoteke network.dsk i pcmcia.dsk. Novije distribucije imaju i fajlove rescue.dsk i sbootmgr.dsk. Disk za
oporavak sistema (rescue disk) je mala root slika koja se pokreće na RAM disku
veličine 4MB. Taj disk sadrži neke osnovne mrežne alate i vi editor za
brzo uklanjanje problema na problematičnoj mašini. sbootmgr.dsk disk se koristi za butovanje drugih uređaja.
Koristite ovaj disk kada vaš butabilni CD-ROM uređaj neće da butuje
Slackware CD-ove. Bićete upitani o različitim stvarima da biste se butovali ili
će vam se ponuditi neki drugi pogodniji način da premostite te probleme sa
nezgodnim BIOS-om.
Root disk će vam reći kada treba da koristite dopunske diskove.
Kada ste izabrali boot disk sliku, potrebno je da je prenesete na disketu. Taj proces
se pomalo razlikuje u zavisnosti koji se operativni sistem koristi. Ako imate pokernut
Linux (ili neki drugi na Unix-u baziran OS) moraćete da koristite dd(1) komandu. Pretpostavimo da je bare.i
vaša datoteka sa slikom, a flopi drajv da je /dev/fd0,
komanda koja od bare.i slike pravi disk je:
% dd if=bare.i of=/dev/fd0
|
Ako koristite Microsoft OS, potrebno je da koristite RAWRITE.EXE program, koji se nalazi na stablu distribucije u istom
direktorijumu kao i slike disketa. Ponovo pretpostavimo da je bare.i vaša slika diska, a flopi uređaj da je A:, otvorite DOS prompt i otkucajte sledeće:
|
| |
|